Kćerino vjenčanje slavilo se kod kuće u selu. Pokazujem što je servirano na stolu
Kad se moja kći spremala za udaju, muž i ja smo rekli da smo izdvojili određeni iznos za ovaj slučaj i neka mladi sami odluče kako će ga provesti: vjenčati se u restoranu ili uštedjeti novac za kupnju kućište. Konzultirali su se i zaključili da bi bilo nepametno trošiti novac na skupu restoransku hranu, bolje bi ga bilo spremiti za predujam na hipoteku. I vjenčanje se može održati kod kuće. Štoviše, imamo malo bliske rodbine, a kuća je velika, može stati svima.
Bilo je ljeto i to je olakšalo zadatak. U dvorištu se nalazi sjenica i roštilj, plesni podij. Među najbližima je bilo dvadesetak gostiju. Ova količina bi dobro stajala za stolom u prostranom dnevnom boravku.
Naravno, htjeli smo postaviti stol prema važnosti događaja, svadba je svejedno. Unaprijed smo sastavili jelovnik, kupovali hranu na veletržnici i hakirali domaće kokoši. Uzeli su dio povrća i voća iz vlastitog vrta. I svi u našoj obitelji znaju kuhati.
Kako bismo osigurali lijep postav stola i posluživanje jela, zamolili smo susjeda koji radi kao voditelj proizvodnje u menzi da nam pomogne. Ovako je ispala tablica.
Kćeri su pripremile nekoliko salata, narezaka i voća te razne zalogaje.
Ni sa posuđem nije bilo problema, bilo je dovoljno za sva jela.
Pogledali smo nešto na internetu, prepun je recepata i svakakvih korisnih savjeta. Čak smo pokušali lijepo izrezati lubenicu, i uspjelo je!
Stavili smo cijele kokoši u pećnicu, kao i pileće batke s krumpirom, bilo je jako ukusno!
Gozba je trajala od ručka do kasno navečer. Na stolu su se kuhale vruće mantije i šurpe na vatri. I, naravno, sve vrste pića, uključujući domaće vino od jabuke, kvas koji domaćica radi po posebnom receptu. A nakon plesa u zraku gostima je ponuđen roštilj.
Shish kebab u našoj obitelji tradicionalno rade muškarci, oni su bolji u tome. Unaprijed su zapalili žar, pripremili ugljen. I ovoga puta divno kavkasko jelo bilo je uspješno, kao i uvijek.
Jednom riječju, obrok je ispao obilan i ukusan, gostima se svidjelo.
Kako i priliči svadbi, bilo je plesa i pjesme. Dok je mladež plesala na ulici uz modernu glazbu, starija je generacija rado pjevala jednostavne dušebrižne pjesme uz harmoniku, kao u stara vremena. Vjenčanje je ispalo veselo, gostoljubivo, iako kod nas nije bilo domaćina i batina. Ali vladala je iskrena obiteljska atmosfera, otvorena komunikacija rodbine, puno najljepših riječi i želja mladima.
Na kraju fešte mladenci su se svima zahvalili i počastili svadbenom tortom. Možda je ovo jedina poslastica koja je napravljena po narudžbi.
Naravno, da bismo imali svadbu kod kuće, svi smo se morali potruditi. No poslovi su bili opravdani – vjenčanje kod kuće koštalo je tri puta manje od restorana. Osim toga, restoran bi morao ići u najbliži grad, što je vrlo nezgodno i skupo. I nije činjenica da bi se tamo gosti bolje nahranili.
Naravno, nema drugova za ukus i boju. Svatko bira ono što voli i u okviru svojih mogućnosti. Pokazali smo vam našu verziju, bit će nam drago ako i vama odgovara.