Napravili smo drveni tobogan u blizini naše kuće, ali djeca više vole hrpu snijega

Za moju kćer i brojne prijatelje iz susjedove djece na jesen smo napravili malo brdo u vrtu naše kuće. Mislili smo da ćemo ga zimi napuniti, a djeca će se voziti iz kolutova na cijevima.

Tobogan je izrađen od dasaka, obojanih različitim bojama. Klizna površina bila je izrađena od linoleuma, po kojem su djeca savršeno klizila. Naravno, kad je padala kiša, ispod se stvorila lokva i tobogan je postao zabranjen za igre.

Ali kad je došla zima, ispostavilo se da je brdo, koje se činilo visoko, odjednom gotovo nestalo pod slojem snijega. Djeca trče po njemu, ali nemoguće je voziti, ubrzavajući s njega brzinu. Stoga takva struktura ne izaziva zanimanje. Štoviše, nekako neprimjetno naša djeca odrastaju i imaju druge interese.

Zimi, uklanjajući staze, sav snijeg bačen je na hrpu. A ubrzo je postala toliko visoka da su se djeca s njom počela klizati. Štoviše, tijekom otopljavanja snijeg se zgusnuo, a zatim smrznuo. Spustili su se niz brdo, popeli se na njega i zabavili se.

Tada smo odlučili usavršiti ovaj improvizirani kolut tako da se djeca mogu sigurno popeti na njega. Napravili smo stepenice i prelili ih vodom kako bi održali formu.

Samo brdo bilo je zbijeno i nekoliko puta tijekom mrazeva izlijevalo se iz crijeva. Sada je postala prava zavojnica.

Od tada, kada vrijeme dopušta, u našem se vrtu pravi hodočasti susjedove djece. Srećom, na jednom mjestu nemamo ogradu zbog gradnje, a ulaz je potpuno besplatan.

Svakog dana djeca se kotrljaju sve više nizbrdo i odlaze sve dalje i dalje. Počeli smo razmišljati o tome da napravimo restriktivno okno na kraju vrta, inače bi se mogli zabiti u ogradu. Napokon, cijevi su potpuno nekontrolirana stvar.

Volimo da se djeca igraju na svježem zraku, baš kao što smo to činila tijekom našeg sretnog djetinjstva, pa smo uvijek spremni stvoriti im dobre uvjete.