Svako jutro 1. siječnja punica me hrani hladnom ribom. Zašto ona to radi?
Reade set Go! Tako je počelo vrijeme za polupojedene salate, koje ostaju ujutro. Omiljeno vrijeme)) Jesu li već svi skuhali žele i opskrbili se kavijarom? Sigurno da, i to je super! Ali danas sam odlučio podijeliti s vama jedan vrlo zanimljiv kulinarski trik koji moja svekrva pokreće svake godine))
Slavimo u krugu obitelji s roditeljima i djecom. Obično se okupljamo kod svekrve. I ova nova godina neće biti iznimka. Prije nekoliko godina, prije praznika, punica me poslala na tržnicu po ribu. Pa, barem ne za zimski ribolov u ribnjaku. Tada sam bio iznenađen i ogorčen, rekavši da u Novoj godini riba na stolu uopće nije potrebna. Ali tko god je tu, bit će i kad bude toliko u izobilju.
Ali nakon nekog vremena shvatio sam da je riba izvrsno rješenje. Ipak je moja svekrva mudra! Ona ribu kuha 31. prosinca i skriva je.
To radi moja svekrva
Svake godine 31. prosinca dečki i ja... oh... kupujem šarana za svoju punicu. Male veličine. 1-2 kilograma. Ona ih čisti, pere i skuplja ljuske. Kad sam to prvi put vidio, odlučio sam da je moja (tada buduća) svekrva neobična žena. Rekla je da postoji takva tradicija - kada kuhate novogodišnjeg šarana, morate skupiti ljusku s njega i pohraniti ga tijekom cijele godine. Tada će u kući biti blagostanje, a u obitelji mir i radost.
Da budem iskren, još uvijek ne znam je li to bila šala ili ne. Drži li svekrva vagu cijelu godinu, ali je svakako stavila u torbu... Zanima me znate li išta o takvom znaku?
Pa nije u tome stvar. Karpova svekrva stavlja na lim za pečenje, posipa solju, prekriva debelim slojem kiselog vrhnja i stavlja u pećnicu. Posebno za vas sam pitao - 160 stupnjeva do kuhanja.
Kao rezultat, riba je kuhana. I stoji u pećnici do jutra.
Na novogodišnje jutro 1. siječnja svi povuku "doručak" za ručak, a svekrva sve počasti cijelim hladnim šaranima. Iz nekog razloga, ona ih ne grije. Možda je i to tradicija)) Općenito, svatko dobije jednog šarana, koji se mora pojesti tijekom dana. Ne smije ostati niti jedan komad.
Prvi put mi se takva ideja učinila vrlo čudnom. Zašto bih ujutro trebao jesti ribu?) I općenito, bio sam zabrinut je li moguće jesti ribu koja nije bila u hladnjaku noću... No vrlo brzo mi se svidio tradicionalni prvosiječanski šaran od moje svekrve. A sad se već više veselim jutru 1. siječnja još više nego novogodišnjoj noći. Zato što se želite probuditi i progutati ovog šarana nevjerojatnog okusa umjesto salata od majoneze.
Ispada vrlo ukusno i čarobno. I vrlo prikladno ujutro!