Nevjerojatna vrtlarska priča. To se obično ne događa u Sibiru.
Nevjerojatna, gotovo detektivska priča dogodila se ove godine na našem vrtu. Živim na tlu, u vlastitoj kući koja je popraćena malim povrtnjakom. Od svega uzgajamo po malo, kao i svi drugi. Klima u Sibiru je oštro kontinentalna, snježne ledene zime, vruća ljeta, rana jesen i povratni mrazevi u proljeće. Ponekad početkom lipnja noćne temperature mogu pasti na minus tri. Stoga sve južne biljke poput rajčice, paprike, patlidžana uzgajamo samo putem sadnica. Od veljače tu i tamo već počinjemo vući kutije sa zemljom. Ova godina nije bila iznimka.
Mjesec svibanj. Supruga je pripremila krevet za sijanje rotkvica. Dok sam ja išao, u vrtnoj gredici nikao je korov, i to tako gusto, kao da ih je netko namjerno posijao. Nije red. Svi su prekršitelji istrijebljeni.
- Kakav čudan korov, - požalila se supruga gledajući snažne klice. - Je li donesen sa gnojem? Ne sjećam se takve biljke, iako jako nešto sliči.
Posijali su rotkvicu, ali s njom je opet niknula čudna trava. Nije tako debeo kao prvi put, ali ipak ga je bilo puno. Ovaj put nisu odmah izbacili, dopustili su odrasti.
- Slušaj, možda imam halucinacije? - žena je pogledala odrasle prekršitelje, koji su s pouzdanjem dali treći pravi list.
- Što vas zbunjuje? Pitao sam.
- Vrlo su slične rajčicama, - nesigurno je rekla njegova žena.
- Rajčice? Reci isto! Gdje?
Moj skepticizam je bio razumljiv. Kapricijske rajčice u ugodnijim uvjetima na prozorskoj dasci nisu nikle baš prijateljski, ali evo... ne, kakve rajčice!
Većina ovih čudnih korova je iskorijenjena. Postojali su samo oni koji su rasli po obodu vrta i nisu ometali rotkvice.
Što nas je iznenadilo kad, kako smo rasli, više nije bilo moguće zatvoriti oči pred očitim. Pokazalo se da je ova čudna biljka zaista rajčica. Štoviše, to je s našim rajčicama. Sorta koju uzgajamo dugi niz godina.
Sada je detektiv počeo. Kako je sjeme rajčice u tako velikoj količini ušlo u zemlju? Štoviše, uz gredicu s rotkvicama, rajčice su rasle po cijelom vrtu i na hrpi starog gnoja.
Mistik?
Jao! Kovčeg se jednostavno otvorio!
Godinama smo razvrstavali otpad. U spremnike bacamo samo polietilen i plastiku iz ambalaže. Sve što može sigurno izgorjeti, na primjer, papir i karton, ostavljamo za paljenje kupke ili kotla za grijanje. I sav otpad od hrane stavljamo u bačvu za kompost. Bačva se prazni otprilike svake dvije godine. Tijekom tog vremena, cijela masa otpada hrane pretvara se u običan kompost, koji se polaže na krevete.
Bačva je na ulici pored hrpe stajnjaka. Zimi je dobro prekriven snijegom. Očigledno, sadržaj bačve se ne pretvara u led, pa se stvaraju idealni uvjeti za stratifikaciju sjemena.
Stratifikacija - dugotrajno držanje sjemena biljaka na određenoj temperaturi radi ubrzanja njihovog klijanja. Obično su to niske pozitivne temperature, kao u hladnjaku.
S ovim riješenim. Pa, odakle je samo sjeme došlo u tako velikoj količini?
A pojavile su se zbog zimskih priprema. Dopustite mi da sada objasnim. Rajčice već dugo nismo solili. Ionako ih nitko ne jede. Umjesto toga kuhamo sok od rajčice. Štoviše, pažljivo ga brišemo kroz sito, koje na kraju ostavlja samo sjemenke i kožu, odnosno otpad. Taj se otpad dvije godine gomilao u bačvi za kompost. Osim toga, sve pokvarene rajčice također su poslane tamo. Vrlo je vjerojatno da je sve to dobro stratificirano i čekalo u krilu. A kad sam bio u vrtu, počeo je rasti!
A sada o važnoj stvari! Razlikuju li se ove vanzemaljske rajčice od svojih sadnica? Odgovor: DA!
Rajčice iz bačve nisu ronjene i presađivane pa su brzo dobile zelenu masu. I nisu se uopće razboljeli. I što je najvažnije... apsolutno je sve cvijeće bilo vezano!
Rajčice koje su prošle stadij sadnice, bez stratifikacije, dale su najviše tri sloja rajčice. A krajem ljeta ugnjetavala ih je kašalj.
Varjazi... Mi smo poput djece trčali oko najstarijeg grma, brojeći slojeve vezanih rajčica. Šestog su ga samo uštipnuli. Ljeto ovdje nije guma. Dotaknula ih je i fitoftora, ali nekako lijeno, malo niže lišće i nije išlo dalje.
Jednom riječju, jako nam se svidjela učinkovitost i otpornost na bolesti vanzemaljske rajčice. Ovo postavlja pitanje. Je li moguće nekako ponoviti takav podvig kako se ne bi gnjavili s sadnicama?
S druge strane, pri izradi soka paradajz se zajedno sa sjemenkama termički obrađuje, jednostavno kuha. Je li moguće da sjeme zadrži klijavost na ovoj temperaturi?
Čini se da je to ista mistika.
Hvala na čitanju. Bilo bi mi drago da dobijete vašu podršku u obliku lajka i pretplate na kanal. I pogledajte ostale publikacije na kanalu
Aleksandra.
p.s. Pozivam vas i na vaše stranice.