Proizvodi su na tržištu jeftiniji nego u trgovini, iako ne sadrže kemikalije. Zašto ih ne kupe?

Ovo vruće, kišno i blagoslovljeno ljeto žetva je bila prekrasna. Krastavaca, rajčica i drugog povrća ima u izobilju. No imaju ih samo oni koji ih uzgajaju u vlastitom vrtu. Za ostalo - jedan put - do trgovine.

I tamo su cijene već značajno pale, sezonsko povrće je nestalo. Danas sam posebno pogledao Pyaterochku da vidim što je tu i koliko. Krastavci su najjeftiniji 54 rubalja, dugi, glatki. Naravno, staklenik, odnosno uzgajan, naravno, na umjetnoj podlozi.

Imam kineske krastavce, staklenik i otvoreno polje. Lijepa, nije oštećena štetočinama. Ali još uvijek su svi različiti, neujednačeni. Svaki, kako kažu, ima svoju osobnost. Ne koristim nikakvu kemiju. Samo humus, kompost i pepeo. Mineralna gnojiva u najmanjim količinama, samo da biljkama osiguraju prehranu u ranim fazama razvoja.

Rajčica u trgovini 77 rubalja, svi kao jednoliki, glatki, sjajni. Iz jedne, kako kažu, epruvete. Također iz staklenika, također punjene kemikalijama.

No povrće je već jeftinije na tržištu. Krastavci za 40 rubalja, rajčice za 70 rubalja. Prodaju ih tete i bake koje su odrasle u njihovom vrtu, ali pokazalo se da je to bilo previše.

Ali njihova trgovina uopće ne ide. Malo ljudi kupuje povrće koje raste na prirodnom tlu, hrani se gnojem i ne sadrži nikakve kemikalije. Bake sjetno sjede i s nadom gledaju svaki šalter koji prolazi, da će netko od njih kupiti barem kilogram. Stvarno mi ih je žao. Znam o kakvom se poslu radi i kako želim barem nešto od toga dobiti. Barem zbog tableta.

Činjenica je da povrće kupuju u trgovini. Krastavci i rajčice, sve to jako brzo nestane. No, radi lijepe ljuske ovog povrća idealnog izgleda, da se ubijete njihovim sadržajem?

Samo ne razumijem o čemu razmišljaju oni koji kupuju u trgovini u blizini tržnice, kako se možeš tako prevariti?

Naravno, sada ne govorimo o velikim gradovima, vjerojatno se na tržištima nalaze iste kemikalije. Ali ovdje, u malom gradu, gdje bake prodaju višak na kutijama, zašto kupovati u trgovini?

Moze li mi neko objasniti?

Iako i sam razumijem da 21. stoljeće diktira svoja pravila - svi pokušavaju zadovoljiti neke standarde, biti u trendu. I, između ostalog, želim imati lijepo povrće na stolu kako se ne bih osjećao "gore od drugih". I to je postala ideja za popraviti čak i sama sa sobom. Istodobno, nitko ne pokušava razmišljati o onome što je unutra. Kao - što bude.

Čak i mala količina nitrata u povrću smanjuje imunitet i uzrokuje nepovratne učinke na tijelo. I u slučaju da ako ih redovito konzumirate, nakupljaju se i ne dopuštaju vam da se zaštitite od bilo kakvih infekcija.

Pa vrijedi li toliko riskirati radi ljepote? Nije li lakše kupiti povrće na tržnici od domaćih baka nego se polako ubiti kemijom zapakiranom u savršene kore savršenih krastavaca i rajčica?

S rastom cijena mnogi već razmišljaju o vlastitim povrtnjacima. Mislim da će ovo vrijeme uskoro doći ...