Priča o tome kako je čuvar banke pritiskajući električni čajnik nazvao privatnu zaštitarsku tvrtku

Nastavljam ciklus životnih priča koje su se dogodile meni ili mojim kolegama tijekom njihove prakse. Danas ću vam reći o zaštitaru u čijoj se smjeni iz nepoznatog razloga neprestano aktivirao protuprovalni alarm.

Zaštitar je dan ili tri radio u nekoj od banaka po rasporedu. Bilo je to u doba kada nije bilo CCTV kamera, a ljudi su danima dežurali u odjelima. Posao nije prašnjav, a tamo su uglavnom odvoženi umirovljenici.

A ova priča ima dva heroja: električara i zaštitara. Prvi je volio objesiti nekoliko utičnica zaredom na jedan prekidač s snagom od 16 ampera. I drugo - volio je pijuckati čaj na radnom mjestu. A budući da je banka danju puna ljudi, čaj je, u pravilu, pio noću.

I evo situacije: stražar stavlja svoj električni čajnik, utičnica je napunjena na 2,5 kW. Tko zna, utičnica je ocijenjena na 3,5 kW, tako da je u redu. Ali ovdje je peh: na istom stroju postoji još nekoliko utičnica u koje je također nešto zaglavljeno.

Dolazi do preopterećenja linije i alarmi se kontinuirano generiraju. Uređaj prelazi u hitni način rada, najvjerojatnije zbog činjenice da automatizacija pad napona smatra pokušajem prekida napajanja.

A kad čajnik već zakuha i ulije se u šalicu, na poziv stiže skupina.

- "Petroviču, opet pritiskaš tipke?"
- "Ne, išao sam staviti čaj, ali on sam."

Kad je ciklus Petrovičevih ponavljajućih akcija počeo dosaditi momcima, napokon su shvatili da je to bila njegova ljubav prema čaju. Nazvali su mog kolegu električara i on je riješio ovu zagonetku Sfinge.

Nekoliko je strojnica dodano na ploču s instrumentima, dobro bili prazni moduli, zasebne linije na zasebnim strojevima. I lažni pozitivi su prestali. Električar Avva!