Zašto selo, a ne grad. Prošlo je više od 15 godina otkako sam moja obitelj i ja odlučio napustiti grad.

Kako se preseliti iz grada u zemlju. Dirljive priče, s kakvim sam se poteškoćama morao suočiti. O prednostima i nedostacima prigradskog života.

Prošlo je više od 15 godina otkako sam moja obitelj i ja odlučio napustiti grad. Vremena tada nisu bila najbolja za građane, a dobra kuća izvan grada stajala je bez vlasnika. Pa smo stigli.

Kuća se nalazi u malom selu u regiji Vladimir. Tada je stanovništvo bilo oko dvanaest ili trinaest tisuća, sada manje. Glavno poduzeće u selu je tvornica koja je prije rata proizvodila visokokvalitetni papir. Tijekom Velikog domovinskog rata poduzeće je prekvalificirano i počelo proizvoditi vojne proizvode. I danas većina seoskog stanovništva radi u tvornici, pa je poduzeće, tako reći, "grad-graditelj".

Ono što je selo zaista privuklo bila je priroda. Prekrasna rijeka s bistrom vodom, prekrasan park, šuma u blizini, gdje ljeti sakupljamo gomilu gljiva i bobica. Mirnoća, tišina i čist, svjež zrak - to je ono što je gradu nedostajalo. Posljednjih godina ova urbana vreva posebno je dosadna.

Unajmili su me da odmah radim kao učiteljica u lokalnoj školi. Plaća je pristojna, a nemaju je svi u gradu. Naravno, lokalne trgovine, robne kuće i tržnice ne zasijavaju raznovrsnom robom, ali sve što trebate tu je. Iako lokalnim bakama vjerujem njihovim proizvodima na tržištu više od bilo kojeg "Auchana", "Korizme" i drugih.

Mnogi se boje odlaska u sela i gradove, mislim da će ovdje umrijeti od dosade. Da, u selu nema mnogo zabave (kina, trgovački centri, klubovi i barovi), međutim, ovdje je sve ovo nepotrebno. Ima dovoljno brige. Povrtnjak, kupalište, životinje (imamo piliće) - za sve ovo treba vremena koje potrošite na određeni rezultat, a ne na beskorisna okupljanja.

Djeca također imaju što raditi. Ljeti šetnja, plivanje, nogomet, cipele, skrivača i vožnja biciklom. Zimi tobogani, sanjke, klizaljke i skije. Glavna stvar je da je dijete stalno na otvorenom s prijateljima. Uz to, djeca jedu ispravnu, prirodnu i zdravu hranu. To je u gradu gotovo nemoguće. Kako bi se oslobodili kreativni potencijali djeteta u selu, postoje Centar za izvanškolski rad, glazbena škola, Dom kulture i često se održavaju razna događanja. Postoji nekoliko vrtića za djecu.

Ukratko, život izvan grada prava je sreća. Sada su stanovnici grada u stalnoj žurbi i stresu, u kojem se gubi sva ljepota života. Živeći u selu ili selu, počinjete na ovaj svijet gledati na drugačiji način, na život doživljavati na drugačiji način. Čini se da beskrajne gužve u prometu, buka, smog i svjetlost više nisu norma. Biti blizu prirode, želim sve više razmišljati, želim živjeti.